anorganski


anorganski
adj inorganic (i chem) I anorganskio inorganic (substance); the inorganic world
* * *
• inorganic

Hrvatski-Engleski rječnik. 2013.

Look at other dictionaries:

  • anorganski — ȁnorgānskī prid. DEFINICIJA term. koji pripada neživoj prirodi; neorganski, opr. organski SINTAGMA anorganska kemija grana kemije, proučava sve poznate elemente i njihove spojeve izuzev spojeva ugljika, odn. organskih spojeva; anorganski spojevi… …   Hrvatski jezični portal

  • anorgánski — a o prid. (ȃ) kem. nanašajoč se na spojine razen karbonatov, cianidov, ki ne vsebujejo ogljika: anorganska snov; anorganske baze, kisline / anorganska kemija kemija, ki proučuje anorganske spojine …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • òrgānskī — òrgānsk|ī prid. 1. {{001f}}a. {{001f}}koji se odnosi na organe b. {{001f}}koji je svojstven organizmu; urođen c. {{001f}}koji je u bitnoj vezi, prirodno povezan; prirodan 2. {{001f}}koji pripada živom svijetu, opr. neorganski, anorganski 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • neorganski — nȅorgānskī prid. DEFINICIJA 1. kem. koji ne pripada kemiji živog organizma; anorganski, usp. anorganska kemija, v. anorganski 2. pren. koji nije u živoj vezi s nekom cjelinom, koji je u njoj strano tijelo; nepovezan ETIMOLOGIJA ne + v. organ,… …   Hrvatski jezični portal

  • organski — òrgānskī prid. DEFINICIJA 1. a. koji se odnosi na organe; organički b. koji je svojstven organizmu; urođen c. koji je u bitnoj vezi, prirodno povezan; prirodan 2. koji pripada živom svijetu, opr. neorganski, anorganski 3. pren. koji je primjeren… …   Hrvatski jezični portal

  • dı̏oksīd — m 〈N mn dioksídi〉 kem. anorganski spoj jednog atoma nekog elementa s dva atoma kisika [ugljični ∼; sumporni ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kémījskī — kémījsk|ī prid. koji se odnosi na kemiju, koji se koristi u kemiji, koji je nastao kemijskim procesima [∼a čistionica] ∆ {{001f}}∼a industrija grana industrije, proizvodi kemijske proizvode kemijskim postupcima; ∼a jednadžba prikaz kemijske… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȅorgānskī — prid. 1. {{001f}}koji ne pripada kemiji živog organizma; anorganski, {{c=1}}usp. {{ref}}kemija{{/ref}} 2. {{001f}}pren. koji nije u živoj vezi s nekom cjelinom, koji je u njoj strano tijelo; nepovezan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȅpeo — pȅpe|o m 〈G ela〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ostatak u obliku praha od onoga što je izgorjelo [prah i ∼o] b. {{001f}}kem. anorganski ostatak izgaranja organskih tvari 2. {{001f}}pren. mrtvo tijelo, posmrtni ostaci [urna s ∼lom] ⃞ {{001f}}bacati kome… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kemijski — kémījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na kemiju, koji se koristi u kemiji, koji je nastao kemijskim procesima [kemijska čistionica] SINTAGMA kemijska ekologija znanost o kemijskim tvarima koje djeluju u odnosima između živih organizama,… …   Hrvatski jezični portal

  • pepeo — pȅpeo m <G ela> DEFINICIJA 1. a. ostatak u obliku praha od onoga što je izgorjelo [prah i pepeo] b. kem. anorganski ostatak izgaranja organskih tvari 2. pren. mrtvo tijelo, posmrtni ostaci [urna s pepelom] FRAZEOLOGIJA bacati kome pepeo u… …   Hrvatski jezični portal